Veliku dvoranu INK-a do posljednjeg je mjesta ispunila publika koja je sinoć došla poslušati premijernu izvedbu ansambla Istra Irska.
Intenzivnost predstavljenog izričaja, bio on dinamičan ili melankoličan, zajednička je crta svim izvođačima, što je porvrdila činjenica da je publika upadala u gotovo meditativna stanja tijekom skladbi…
Glazba je toliko bila prožeta emocijama da je gotovo alegorijski uspjela pretočiti zvukove u prizore…
Članovi ansambla u svim svojim različitostima tvorili su uigranu cjelinu koja je publiku povela na jedinstveno putovanje prožeto djelićima istarske i irske dijalektalne i glazbene baštine. A ta dva svijeta, iako kilometrima udaljena, glazbeno se stapaju u bajkovitu cjelinu koju će publika dugo pamtiti. (S. Ergotic)
U Zagrebu, u Boogaloo Clubu, u subotu su svoje koncerte imali Tamara Obrovac i Rambo Amadeus. Prva je nastupila Tamara s dvije prateće pjevačice i svojim sastavom sastavljenom mahom od njenih dugotrajnih suradnika. Premda je posljednjim albumom ustvrdila kako 'neće više jazz kantati', to je naravno (i nasreću) daleko od istine.
Tamara i njen bend još uvijek uvjerljivo sviraju najbolju hrvatsku fuziju jazz, funka i etno (istarske) glazbe. Trenutno je ta fuzija, kako na albumu tako i na nastupu u Boogaloo, tek dobila jači naglasak na svom funk elementu.
Komunikativna Tamara, puna energije, bez problema je ostvarila kontakt s publikom, a uz takvu muziku neizbježan je bio i ples. Pokazalo se kako materijal s albuma "Neću više jazz kantati" još bolje funkcionira uživo.
Marko Vukušić
05.10.2009.
U rasprodanom klubu Boogaloo publika je za cijenu jedne ulaznice dobila dva pristojno duga seta stilski kompatibilnih i brbljavih izvođača u ukupnom trajanju od oko tri sata. Tamara Obrovac sa sekstetom prokušanih I provjerenih glazbenika i dvije prateće pjevačice iznova se potvrdila kao majstorica eklektičnog prebrikavanja žanrova koja fascinantnim glasom i vještinom pjevanja izuzetnom lakoćom šara od jazza i funka do etna, kancone i rocka, uz niz duhovitih najava I multikulturalnih obrazaca u kojima, jer dolazi iz Istre, pliva poput ribe u vodi…….aplauz za aplauzom opravdano je stizao završetak njezine svake, tečno i s guštom izvedene pjesme.
Aleksandar Dragaš
Poanta je, čini se, baš u tome da je Tamara Obrovac u novoj postavi Transhistrie Electric konačno našla sastav koji može odgovoriti njezinoj karizmi; točnije kazano, riječ je o bendu koji iza njezinih leđa umije zadržati, pa i višestruko nadograditi svu energiju koju ona redovito ostvari na pozornici.
"Neću više jazz kantati" je takav kakav jest - daleko najbolji album u čitavoj karijeri Tamare Obrovac - ponajprije zbog odličnog materijala u kojem je teško reći što je bolje: nove skladbe istarske dive ili ultimativne, do kraja domišljene verzije starijih radova.
Pridodajte tome otvoreniji, ubojitiji poetski angažman nego ikad prije i knjižicu u kojoj su svi tekstovi još dodatno prevedeni i na engleski, pa se zaključak sam nameće: Transhistria Electric i čelična istarska lady napravili su album godine, a možda čitave i petoljetke, nakon kojega vođa sastava možda i neće više pjevati jazz - ali, nemajte brige: kako samo kanta funk!
Pavle Vukšić
http://www.muzika.hr/clanak/20759/recenzije-albuma/lady-kanta-funk-album-godine.aspx
Nekoliko izvanrednih novih autorskih pjesama, hitoidna naslovna tema, maštovita obrada istarske narodne ”Predi šći moja” i proširena osmominutna verzija starog favorita ”Črno zlo” dobile su pravi funky groove, u koji su se sjajno uklopili prekaljeni jazz virtuozi kakvi su bubnjar Kruno Levačić, slovenski gitarist Uroš Rakovec ili pak lovranski Amerikanac, klavijaturist Joe Kaplowitz.
Još veći domet mogla bi imati Tamarina suradnja s pritajenim jazz fanatikom Rambom Amadeusom u pjesmi ”Turbo Funk” koja zvuči kao duhovita parodija turbo-folka i pripadajućeg narodnjačkog trasha, ali se lako može pretvoriti u ogledni primjer efikasnog suprotstavljanja toj regionalnoj pošasti.
”Neću više jazz kantati” je najintrigantniji i najkompleksniji album u diskografiji Tamare Obrovac i ako dođe do novog izlaska na međunarodnu scenu, konačni rezultat mogao bi biti mnogo impresivniji od one medijski prenapuhane nominacije za BBC World Music Award.
Ilko Čulić
U sasvim osobnoj, prepoznatljivaj maniri vrhunske umjetnice i simpatične zabavljačice, Tamara je ostavila bez daha one koji je jos nisu uživo čuli, beskrajnom energijom i snažnim glasom koji kontrastiraju njenoj krhkoj figuri. Šećer na kraju je bilo prvo javno izvođenje novog singla "neću više jazz kantati"; električna verzija i puhači, s novim zvukom koji se očituje u odmaku od dosadašnjeg jazza prema soul i funky glazbi, ali je i dalje obogaćen tradicionalnom istarskom ljestvicom, i melodičnim dijalektalnim izričajem, izvrsno su zvučali.
K. Flegar
Glas Istre, 16.7.2007,
Električna inačica Transhistria ensemble-a pokazala se kao vješta mnogoglava zvučna pošast, koja ima sve pod nadzorom i onda, kad se vidi i čuje kako nasred komada njeni članovi razgovaraju tko ima sad upad ili solo, odnosno što će uopće sada svirati.Da,tako brzo padneš u Tamarinu glazbu,da ti uopće nije jasno, kad si iz reggea prešao na funk, iz fusiona u art rock, iz improvizacije...ma da, opet u improvizaciju-ili u psihodelični zvuk kojeg se ne bi sramili ni suvremeni Pink Floydi!
Ukratko, Tamarina nova izvedba u ožuku iznenadila je i oduševila.
25.03.08, Mario Batelič, radio Študent
Ovaj skup vrhunskih muzičara jučer nam je pokazao svoje drugo lice-ono koje se jasno vidi kad ovi majstori svoje instrumente uštekaju u struju i udruže se sa tri mladića koji im čine brass sekciju. Sve je krenulo opskurnom reagge verzijom legendarne Moj galebe... Tamara i električna transhistria zvučali su nevjerovatno, odličan i moćan zvuk ispunio je svaki kubični milimetar dvorane…..dakle prošli smo od reagge-a, funka, bluesa i jazza do rocka, i dok se još nismo stigli ni snaći, već je transhistria odlutala u psihodelična zavijanja i posprdne a capella experimente i briljantne instrumentalne improvizacije. Fantastično. Ne moram ni spominjati da je svima u dvorani koncert bio beskrajno zabavan. U cijelom tom mixu smijeha i odlične glazbe, uhvatio sam se kako prekopavam vlastito sjećanje u potrazi za odgovorom jesam li ikada bio na ovako ludom koncertu? Tko je ovo propustio, ima za čime žaliti. Tamara Obrovac i transhistria electric oduševili su sve sa svojom sat i trideset dugom svirkom.
Dejan Lončar
Prvi put na festivalu se predstavila jedna hrvatska umjetnica - Tamara Obrovac - koja je sa svojim Transhistria Ensembleom nastupila na njegovu otvorenju, u potpunosti ravnopravno sa svjetskim zvjezdama. ...Tamara Obrovac predstavila se pjevačicom moćna glasa, koji ponekad preuzima ulogu glazbala, velikih vokalnih mogućnosti koje znalački koristi i smislom za improviziranje te osebujnom skladateljicom koja je ostvarila originalan glazbeni jezik.
D. Hrvoj
Samo istinski umjetnici koji su edukaciju i talent impregnirali vlastitom krvlju, samo oni koju su u stanju izaći iz vlastite kože, pripadajući istodobno sebi i mnogoljudnoj publici, uspjevaju dohvatiti najveće visine. Takvo što može Tamara Obrovac.
Kolumnist Zdravko Zima piše kako je doživio koncert Tamara Obrovac Transhistria ensemble-a, 10. travnja 2008. kojim je otvoren Jazzarella festival u Zagrebu.
Da,tako brzo padneš u Tamarinu glazbu,da ti uopće nije jasno, kad si iz reggea prešao na funk, iz fusiona u art rock, iz improvizacije...ma da, opet u improvizaciju-ili u psihodelični zvuk kojeg se ne bi sramili ni suvremeni Pink Floyd!
Električna inačica Transhistria pokazala se kao vješta mnogoglava zvučna pošast, koja ima sve pod nadzorom i onda, kad se vidi i čuje, kako nasred komada njeni članovi razgovaraju tko ima sad upad ili solo, odnosno što će uopće sada svirati.
Ukratko, Tamarina nova izvedba u ožuku iznenadila je i oduševila.
Na koncertu Tamare Obrovac i njene izvedbe Transhistria Electric smijao se i uživao Mario Batelič
Projekt koji ujedinjuje Tamaru Obrovac, Transhistria Ensamble i kvartet Epoque nosi naziv "Mediterrando". I u ovom novom Tamarinom projektu ostaju nepromjenjene glavne odlike njenog glazbenog izričaja, dakle jazz, glazba inspirirana Istrom i vokalne i instrumentalne bravure, a najveći doprinos gudačkog kvarteta Epoque jest stanovit srednjoeuropski okvir kojim su "popunili" već bogatu Tamarinu glazbu. ...Da se kvartet jako dobro uklopio u svirku Transhistria Ensambla bilo je jasno odmah nakon uvodnog tanga.
B.Vincek
U sasvim osobnoj, prepoznatljivoj maniri vrhunske umjetnice i simpatične zabavljačice, Tamara je ostavila bez daha one koji je još nisu uživo čuli, beskrajnom energijom i snažnim glasom koji kontrastiraju njenoj krhkoj figuri. Šećer na kraju je bilo prvo javno izvođenje novog singla "neću više jazz kantati"; električna verzija i puhači, s novim zvukom koji se očituje u odmaku od dosadašnjeg jazza prema soul i funky glazbi, ali je i dalje obogaćen tradicionalnom istarskom ljestvicom, i melodičnim dijalektalnim izričajem, izvrsno su zvučali.
K. Flegar
Inspirirani – Hrvatica Tamara Obrovac i njezin ansambl Transhistria, s nadahnutim istočnoeuropskim improvizacijama koje su odjekivale iz Jazz podruma kroz cijeli svemir, bili su tajne zvijezde festivala.
Susanne Sobko, Sangerkrieg festival, listopad 2006.
Nastup u Schwarzer Hase ( Crnom zecu ) u Beutelsau
Iza pojma “ mediteransko - balkanski Ethnojazz ” skriva se svježa, neistrošena i izvorna glazba Tamare Obrovac. Na nju su utjecale lokalne tradicije i narodna glazba, čuju se orijentalni zvuci te pojavljuje i nešto rap glazbe uz veliku dozu harmonije modernoga Jazza koja to sve skupa povezuje.
Glazbenici se pojavljuju svaki zasebno, kao mali kozmos koji se pogonom melodije koleba vamo-tamo. Glasovi im se razilaze, rade u fragmentima koji se trljaju i struje jedni od drugih. Konvencionalne uloge instrumenata su razdvojene što pridonosi bestežinskom i kružnom stilu glazbe, ali svih 5 izvođača povezani su na čudan i neobjašnjiv način.
Tamara Obrovac (Hrvatska), sa svojim vrlo nijansiranim i strogo kontroliranim glasom savladava i tvrdi zvuk rapa kao i orijentalno melizmatične melodije ili jednostavne punotonske dijelove pjesama njene domovine.
Ziga Golob (Slovenija) sa kontrabasom nastupa kao pjevačičin partner i paragrafira melodiju. Fausto Beccalossi (Italija) harmonikom izmamljuje malo orkestralnog zvuka i ubacuje motive, dok Uroš Rakovec (Slovenija) gitaru svira vrlo klasično s impresivno ljupkim mustrama zvuka. Ritmovi bubnjara Krunoslava Levačića (Hrvatska) čine se improvizirani i slobodno komponirani.
Glazba Tamare Obrovac čini se vrlo svježom i neistrošenom upravo stoga što spaja stare tradicije s modernim elementima koji ne lebde u prostoru bez veze. Ona je, na svoj poseban način, pri zemlji.
Wangen/Hier & Heute, Schwabische Zeitung, 9. listopada 2006.
Val oduševljenja neobičnim zvucima Tamare Obrovac i njezinog etno jazza
Ako ste u potrazi za umjetnicom s Mediterana, nekim tko uspješno pretvara tradicionalnu glazbu i elemente jazza u glazbu modernog doba, neizbježno će te naići na pjevačicu, flautisticu i skladateljicu Tamaru Obrovac. Vrsta etno jazza koju je ona razvila ucrtala je glazbu i kulturu njezine domovine Hrvatske na svjetsku glazbenu kartu.
Tamara ima izražajan i moćan glas kojim obuhvati i tri oktave ne gubeći ni najfinije detalje u dinamici i intonaciji, čak ni kod najviših tonova. Iako je umotana u zvučni sustav potpuno nov i neobičan za naše uši, na njenu se glazbu nije teško navići.
Odličan ensemble Uroša Rakovca (gitara, mandolina), Žige Goloba (bass) iz Slovenije, Fausta Beccalossia (harmonika) iz Italije i Krunoslava Levačića, (bubnjevi) iz Hrvatske, lako je prelazio u improvizacije s intenzivnim instrumentalnim dijalogom. Tamara se pridruživala s dozom humora, koketirajući svojom flautom i glasom koji bi kulminirao dugim senzualnim dekrešendom. Publika je otplovila do dalekih obala Hrvatskog Jadrana. Solaže su konstantno iznova nagrađivane pljeskom, a spontani aplauz i veselje trajali su do dugo u noć.
Manfred van Os, Allgemeine Zeitung Coesfeld, 26. rujna, 2006.
Iako Tamaru Obrovac svuda u svijetu predstavljaju kao hrvatsku i istarsku etno-jazz glazbenicu, ona kao da dolazi iz nekog drugog svijeta. Miljama daleko od žabokrečine hrvatske popularne glazbe, kojoj silom prilike pripada, te neambiciozne, autarkične, i malobrojne domaće jazz-zajednice, Tamara bez kompleksa nastupa na stranim pozornicama, ubirući zaslužene pohvalne kritike. Njezin izričaj nije samo lokalan, on je intimistički…
Njezin najnoviji album čini se boljim od prethodnika koji je zaslužio nominaciju za nagradu britanskog radija BBC 3, čak je i Tamarino pjevanje puno toplije i ženstvenije. «Daleko je…» je ujednačen, melodičan, emotivan album kojim odzvanja višestoljetno iskustvo istarske convivenze u kojoj se dodiruju slavensko i romansko more na neponovljiv način.
Draško Celing, Glas Slavonije, 20. siječnja 2006.
Pučka glazba i jazz…
Izvrsna vokalistica i jaka scenska pojava, na nedavnom nastupu u Tvornici, promociji albuma «Daleko je…», pokazala je da je i vrsna zabavljačica …Udarna, naslovna tema prepjev je pučke pjesme i dozom humora, koja će se vezati uz album i zbog samog filma «Što je muškarac bez brkova», mogla bi postati općeomiljena himna poput nekih Rundekovih ili Bregovićevih tema. No, da ne bi bilo zabune, Obrovac je u interakciji s vrhunskim pratećim sastavom i izvrsnim materijalom na «Daleko je…» još uvijek ozbiljna u glazbenim namjerama i realizaciji, ali i vidljivo opuštenija u nekim pučkim utjecajima… Bogat akustičan zvuk te česte improvizacije s omiljenim postupkom kojim svirači majstorski «rastrančiraju» temu pa je vrate na polazište, dio je filigranske svirke pune minucioznih detalja. Ukratko, nije daleko…
Hrvoje Horvat, Vjesnik, 17. siječnja 2006.
„U 70 minuta novog albuma Tamara je pokazala da je potpuno spremna za svjetsku konkurenciju“, … «novim se materijalom uspjela izvući iz skučenog okvira lokalne tradicije. Preuzimanjem talijanskih ento-elemenata ušla je u daleko širi kontekst neotradicijske mediteranske glazbe koja je solidno pozicionirana u world music katalozima...“.
Ilko Čulić, Jutarnji list, 12.siječnja 2006.
Svi koji su već ranije čuli koncertna - ili već snimljena – opća mjesta Tamarine pjesmarice, veoma su dobro upoznati s iznimnim glazbenim «performansama» njezine sviračke jazz posade: sjajnog gitarista Uroša Rakovca, izvanserijskog basista Žige Goloba, bubnjarskog genija Krune Levačića i onozemaljskog harmonikaša Fausta Beccalossija. Zajedno s Tamarinim dobro znanim vokalom, ali i flautističkim instrumentalnim izletima, Transhistria ensemble, izbrušen silnim svirkama uživo, upravo bi ovim albumom mogao konačno ostvariti prodor na europsku glazbenu scenu.
Zlatko Gall, Slobodna Dalmacija, 19. siječnja 2006.
Glazbom na novom albumu "Daleko je..." Tamara Obrovac, više nego na ijednom ranijem, iskazuje autorsku i interpretativnu zrelost, zaokupljena formom, glazbenom estetikom i produbljivanjem osebujnog pristupa nadahnutog istarskom glazbenom baštinom, ali i utjecajem glazbenih tradicija što ih donose glazbenici s kojima uporno razvija svoje skladbe. Uspjela je ostvariti zajedništvo i gotovo telepatsku komunikaciju s članovima svog ansambla, što je, uz njezine autorske zamisli, ključ uspjeha.
Suprotno njezinom stajalištu da za snimanje koncertnog albuma treba ostvariti savršenstvo i idealan odnos interpretacije i koncertnog ugođaja, držim da ima dovoljno materijala za CD koji bi Transhistriu prikazao u pravom svijetlu, s uzbudljivim interakcijama, spontanim improvizacijama i uvjerljivošću što ih rijetko možemo čuti na albumima europskih glazbenika.
Davor Hrvoj, Novi list, 8. siječnja 2006.
Večer prije Badnjaka, zagrebačka Tvornica ozarila se blistavim sjajem. Sat-dva uoči nastupa Tamara Obrovac transhistria ensemblea I promocije novog albuma “Daleko je…”, gotovo da se i nije mogla pronaći ulaznica.
Cijeli je koncert protekao u bogatstvu jazz varijacija, vokalnih bravura, te iznimno maštovitim i produhovljenim lirskim djelima ispjevanim na istrijanskom i talijanskom jeziku. Tamarina vokalna interpretacija je savršena jazz umjetnost koja opisuje brojne ljudske emocije (tuga, radost, klimakterij, erotika, humor...), a njen prateći sastav je sjajan kvartet iznimno potkovanih i nadarenih glazbenika. Osim toga, Tamara je vrsna zabavljačica. Pozvana je na čak dva bisa kada je neformalno izvela osvježavajuću mješavinu rock'n'roll ritmova i jazz vibracija uz frenetično zvrkasti i šašavi vokabular. Ona je velika umjetnica i prava zvijezda, te je ovim sjajnim koncertom ponovno dala do znanja da je s pravom oduševila brojne kritičare i publiku, ne samo na tuzemnim prostorima, već i širom Europe i svijeta.
Meni jedan od najboljih domaćih koncerata koje sam gledao u životu!
Vladimir Horvat, barikada.com/terapija.net, 27. prosinca 2005.
Egzotika tradicija u bajkovitom ruhu
Glas Istre, kultura, 16. 02.2010
Ansambl Istra Irska – skladan spoj dvije različite tradicije, dva različita melosa i dva različita jezika
Veliku dvoranu INK-a do posljednjeg je mjesta ispunila publika koja je sinoć došla poslušati premijernu izvedbu ansambla Istra Irska.
Intenzivnost predstavljenog izričaja, bio on dinamičan ili melankoličan, zajednička je crta svim izvođačima, što je porvrdila činjenica da je publika upadala u gotovo meditativna stanja tijekom skladbi…
Glazba je toliko bila prožeta emocijama da je gotovo alegorijski uspjela pretočiti zvukove u prizore…
Članovi ansambla u svim svojim različitostima tvorili su uigranu cjelinu koja je publiku povela na jedinstveno putovanje prožeto djelićima istarske i irske dijalektalne i glazbene baštine. A ta dva svijeta, iako kilometrima udaljena, glazbeno se stapaju u bajkovitu cjelinu koju će publika dugo pamtiti. (S. Ergotic)
Koncert Envera Izmailova i Tamare Obrovac u Freiburger Jazz-Gipfel
...pravo otkriće i u svakom slučaju vrhunac cjelokupnog festivala bila je Tamara Obrovac. Istarska pjevačica iznenađuje konzekventnom samostalnošću i nepretencioznom prezentacijom na pozornici. Ona se stalno vraća slobodi jazza koji joj omogućava proživjeti njezinu fascinantnu individualnost. Svoj glas koristi suvereno, krečući se od niskog alta do visokog soprana, čemu još pridodaje jedinstvene vibracije udarcima dlana o vrat. Muzičkom dvoranom u Freiburgu, točno u ponoć, odjeknuo oduševljeni aplauz publike.
Reiner Kobe, Badische Zeitung, 12. rujna 2005.
Najveći utisak na posjetitelje ostavila je hrvatska takozvana "Etnojazz“ grupa Tamara Obrovac i Transhistria ensemble čiji je nastup bio ispunjen sigurnošću, energijom i totalno različitim glazbenim mentalitetom od onoga na sto je domaća publika inače navikla. Već s prvim notama Obrovac nas je uvela u potpuno drugačije glazbeno razmišljanje i svijet - vibratom te fluktuacijom vokala od najnižeg do najvišeg, Obrovac je zaista iznenadila sve prisutne. Svojim glasom ona vlada jednako dobro kao što pjesnik vlada svojim rimama, hokejaš pakom ili kemičar Mendeljejevom tabelom. Ponekad svojim vokalima nadjača i same instrumentaliste. Poseban utisak na publiku također je ostavila i emocionalnost harmonikaša, vidljiva i kroz njegovu izraženu mimiku. Maksimalnom uvjerljivošću i osjetnom duhovitošću (tzv. erotska kompozicija je u nekoliko navrata nasmijala publiku) Obrovac je osvojila slušatelje, uz, naravno, i besprijekorno osmišljen i usklađen glazbeni izričaj.
Ikars Kublinš, «Apollo» Pirmdiena, 1. kolovoz 2005.
Kao sto se moglo i očekivati, epitet atrakcije večeri, a možda i čitavog festivala, pripao je Tamari Obrovac i Transhistria ensemble-u. Osnova njihove muzike je istarsko narodno nasljeđe, obrađeno kroz jazz momente, pasaže klasike, čak i tanga, ali i kroz duge partije sasvim nesvakidašnjeg zvuka koji bi se teško dao uklopiti u ustaljene žanrovske klasifikacije.
Dinamično i melodično. Koliko bučno, isto toliko nežno, toplo, sofisticirano. Nikako patetično. Na momente besno, nikako agresivno. Majstorstvo članova sastava, njihovi atraktivni pojedinačni izleti i, nadasve, nepregledne glasovne sposobnosti same Obrovac, njezin šarm, nesputan, iskren, duhovit i zavodljiv nastup, ostati će dugo upamćeni.
D. Domanović, Građanski, Novi Sad (Srbija i Crna gora), 25.05. 2004.
Srećom, nasumično preslušavanje kompilacije BBC-jevih nominacija, što sam ja učinio, daje priliku pretraživati, preskakati i nabasati na nešto što nikada prije niste čuli. Umjetnica s kojom sam imao „blind date“ („spoj naslijepo“) je Tamara Obrovac. Cansoneita (pjesmica) koju je Obrovac izvela s Transhistria ansamblom je čaroban, šarolik zvučni zapis s bogatim bubnjevima, skladnom harmonikom i divnim vodećim vokalom Tamare Obrovac. (Ona je iz Hrvatske, nominirana u kategoriji europske glazbe, u kojoj je na kraju pobijedio veliki Ojos De Brujo.)
John L Walters, The guardian, 20. veljače 2004., Engleska
Je li to bio Jazz ili folk? U svakom slučaju, bio je doživljaj. Tamara Obrovac i njezin Transhistria Ensemble gostovali su u Martinikirche u Siegenu. Zaneseni, smioni, melankolični, sve zajedno – snažan doživljaj. Ove večeri nitko nije morao zavijati s vukovima.
Čudnovati tonovi iscjeljujući su dopirali do ušiju domaćina. Čuli smo modernu hrvatsku muziku, veselu i obogaćenu jazz i tradicionalnim zvukovima. Vjetar je zapuhao s jugoistoka Istre, domovine Tamare Obrovac. Ondje je dobivala inspiraciju za svoju muziku, u poetskim tekstovima, dijalektima i lokalnim muzičkim stilovima. Obrovac je dopustila svojoj odličnoj muzici svu slobodu improvizacije, izgrađujući intro. A zatim bi se oglasila i sama, lagano promuklim glasom pričala nam priče, improvizirala sa slogovima. Poslije je malo brbljala sa svojim muzičarima da bi se već u sljedećem trenutku uozbiljila i dopustila nam da joj pogledamo ravno u srce. Bio je to pomalo bluz, izmjenjujući se s brzim slavenskim ritmovima i nekonvencionalnim miksevima, neuhvatljiv muzički stil u kojem je gotovo sve moguće i u kojem se odjednom može rasplamsati vatra. Nije čudo da je ova žena začarala publiku na EXPO 2000 u Hanoveru na hrvatskom danu. I publiku Siegena osvojila je svojim humorom, ekspresivnim glasom, prisutnošću i radošću zajedničkog muziciranja.
Dotaći Mjesec, s Tamarinom je muzikom doista jednostavno.
Siegener Zeitung, Njemačka, 19.prosinac 2003.
U ¨Klangkkosmosu¨ Tamara Obrovac i njezin ansambl zapalili snažnu glazbenu vatru improviziranim slojevima zvuka prepunih užitaka. Nakon humorističnog početka – dva su muzičara dovedena na pozornicu zviždukom – svi su ubrzo pokazali svoju muzičku klasu.
Mini bubnjevi i kontrabas stvorili su jaku osnovu, okićenu koncert-gitarom i harmonikom, na kojoj se mogao rascvjetati predivan glas pjevačice. Elementi folk muzike njezine domovine Istre i stilska sredstva jazz-a rezultirali su sretnom sintezom tradicije i moderne. Brzo izmjenjujući tempo i boje zvukova nametali su se osjećajem tuge i gotovo ekstaze. Hrvatski plesni ritmovi, ciganska muzika i kletscher zvukovi stvorili su vlastiti visoko-muzikalni tonski jezik. Sve je predstavljeno smiješkom kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu. Glazbenicu su zapalili snažnu vatru improviziranim soliranjem u stilu jazz kvinteta visoke klase. Svaki muzičar imao je svoj trenutak slobode i pažljivo ga je iskoristio.
Činilo se da Obrovac upravo uživa u ovoj spontanoj improviziranoj igri, jer povremeno bi sjedala na stranu i jednostavno slušala. Bogatim pljeskom izraženo oduševljenje zagrijalo je ledenu božićnu crkvu.
Werner Lauterbach, Westfallischer Anzeiger, Njemačka, 18. prosinac 2003.
Glasovi potpomognuti tehnologijom? Pa, pokušajte maknuti studijske efekte kod Rokia Traore ili Uzbekistanske super zvijezde Sevara Nazarkhan i vidite što će vam ostati. Za razliku od Evorae ili Ferrera, ovi mladi pjevači trebaju pomoć tehnologije kako bi postigli čaroliju, a iako nema ništa loše u tehnologiji kao takvoj, ona ipak razdvaja manje talente od onih velikih. Hrvatica Tamara Obrovac, na samom je vrhu moje liste velikih talenata – odlična umjetnica s vještim bendom.
Michael Church, Independent, prosinac 2003., Engleska
Mala, elegantna, sa strogo začešljanom kosom, hrvatska pjevačica, flautistica i kompozitorica Tamara Obrovac predstavila nam se sa svojim ansamblom Transhistria u Pater crkvi u Kempenu.
Pjevačica čistog i snažnog glasa, ponekad krhkog i nježnog, a ponekad glasnog, pjeva na istarskom dijalektu. Već u drugoj kompoziciji, kada su se bas i pjevačica udubili u improvizirani dijalog, doživjeli smo sav intenzitet ove čudnovate zajedničke igre. Publika je fascinirana slušala autentičan zvuk veličanstvenih solo instrumenata. Iz zajedničke muzike koja je podsjećala na folk, iznenada bi se izdvojio glas u improviziranom razgovoru sa samo jednim instrumentom ili jednim muškim glasom prepunim kreativnosti. Zatim bi se probile perkusije, zaigrano i smijući se, a k tome ni jedan od ovih instrumenata, na veliko zadovoljstvo publike, nikako nije želio izreći svoju posljednju riječ. Na kraju, šum mora i zvuk mandoline, predivna ambijentalna pjesma u kojoj nam se Tamara Obrovac pokazala kao izvanredno virtuozna flautistica.
¨Osobita muzika¨, presudila je publika nakon završnog pljeska. Bez da su razumjeli ijednu riječ, osvojeni su muzičkim doživljajem prepunim poezije i humora.
Inge Kracht, Rheinische Post, Njemačka, 19. listopad 2003.
Prvo veliko iznenađenje jedanaestog festivala Talos zove se Tamara Obrovac. Istarska pjevačica (41), rođena u Puli, bila je gotovo nepoznata publici u Pugli.
Tamarina je glazba vrlo osebujna, bogata motivima iz istarske tradicionalne pučke glazbe u kojoj se sjeta slavenske duše isprepliće s dijalektom koji se temelji na latinskom jeziku te podsjeća na dugu mletačku dominaciju. To je glazba iznimne zvučnosti, prožeta s ponešto melankolije, koja u improvizaciji prerasta u frenetične, galopirajuće ritmove; udarci nogom koji podsjećaju na tango te teatralnost koja se u cijelosti temelji na izvedbi su istaknuta obilježja ansambla koji, uz Tamaru - sitnoga tijela, ali snažnoga glasa i ogromne energije - ponajprije oduševljava vještom izvedbom sjajnog Simonea Zanchinija na harmonici, a nastup izvrsno nadopunjuju Uroš Rakovec na gitari i mandolini, Salvatore Maiore na kontrabasu i Kruno Levačić na bubnjevima.
Ugo Sbisa, Gazzetta del Mezzogiorno, Puglia, Italia, rujan 2003.
Prohuji pozornicom poput tornada ostavljajući iza sebe sve veći broj obožavatelja... Njezin jedinstven, za ostale nedostižan način istovremenog komuniciranja s bendom i publikom, čini svaki koncert posebnim zajedničkim doživljajem kojega obasjava sjajna zvijezda, njen nadasve šarmantan i obarajući smisao za humor. Riječ je o Tamari Obrovac, pjevačici, flautistici i skladateljici iz Pule, koju smo imali prilike slušati na rasprodanom koncertu u sklopu Bečkog Akkordeon festivala i u folk klubu u Waidhofenu.
Jedan te isti bend, a dva sasvim različita nastupa. Takva spontanost izravnog stupanja u kontakt sa posve različitim tipovima publike mogući su isključivo zahvaljujući dugogodišnjem zajedničkom radu Transhistria ansambla. Vlastiti korijeni, unutrašnja iskrenost, pravi "zvuk" i pravi glazbenici bili su predmetom njenog traganja tijekom dugog puta do međunarodne scene. Jedno je pak sigurno, Tamarina muzika siromašna je citatima i ustaljenim klišejima. Nema nikakvih naznaka nekog poznatog muzičkog stila. No, unatoč tome, kao da se u njezinim skladbama evociraju "akustičke arome" jednog općeg mediteranskog "feelinga"...
Birgit Gabler, Concerto magazin, Austria, lipanj 2003.
Gazbenica Tamara Obrovac objavila je svoj četvrt i album. "Sve pasiva " zvuči prije svega nepodnošljivo lako u inventuri ne baš lakih glazbenih formi. U filigranskoj svirci punoj detalja, s minucioznim detaljima harmonike mandoline i bubnjeva, prateći sastav izvrsno se nadopunjuje s vodećim Tamarinim glasom, jednako efektnim u pjevanju tekstova i vokalizama s kojima postaje dodatni solo instrument.
Hrvoje Horvat, Vjesnik, Zagreb, ožujak '03
Tamara Obrovac transhistria ensemble, CD "Sve pasiva". S vlastoručnim potpisom, na originalan, neposredan i unikatan, spontan i duhovit način, afirmirajući tradiciju, jezik, zvučnost te karakteristično i jedinstveno, danas već arhaično bogatstvo istarskog melosa, sjajna je kantautorica stvorila vlastitu originalnu autohtonu inačicu danas u svijetu i dalje relevantna etno trenda. Melodiju, zvučnost, jedinstvenu ljestvicu i autohtoni ritam, utjelovila je u univerzalni, na svakom meridijanu i paraleli razumljiv, prihvatljiv i prijemljiv izričaj sa univerzalnom glazbenom i poetskom porukom.
O Tamari Obrovac i njezinom ansamblu je besmisleno govoriti. Najbolje je da sami dođete na koncert; izvanredni aranžmani, mnogo improvizacije i, prije svega, srčanost voditeljice ansambla koja samom svojom pojavom nekako uspostavi intimnu atmosferu, kao da slušate koncert u vlastitoj spavaćoj sobi. Tamara Obrovac nije netko tko pjeva svoje pjesme već je sama pjesma. Glazba Tamare Obrovac i Transhistria ensemblea ukazuje na nove mogućnosti razvoja, kako u vokalnoj, tako i u instrumentalnoj glazbi u smislu korištenja sasvim različitih glazbenih izričaja, u gradnji vlastite glazbene autonomnosti. Njihova glazba seže od starih narodnih pjesama do rapa, ne gubeći nimalo na originalnosti. Tamara Obrovac pokazuje da je iz najjednostavnijih kamenčića, uz pomoć virtuoznosti, humora, i prije svega duboke ljubavi prema glazbi, moguće izgraditi veličanstven grad.
Marko Bratina, Radio student, veljača 2003., Slovenija
"Možda je najugodnije ovogodišnje iznenađenje nastup Puljanke Tamare Obrovac koja je vjerna jazzu, ali ga isprepliće sa najrazličitijim drugim utjecajima, posebno utjecajima njezine rodne Istre. Pri tome stvara nešto što je u jednoj od svojih simpatičnih i duhovitih improvizacija "definirala" i sama; nije ni jazz, ni etno, nego njezin unutrašnji osjećaj. Bilo kako bilo, uz pomoć prekaljenih glazbenika, predstavila nam je vlastito razumijevanje bogatog izričaja sa sočnom nadgradnjom koja se po dopadljivosti ne može mjeriti sa velikim zvijezdama "Druge godbe", ali ih zato po izvođačkoj moći, duhovitosti i zvučnom bogatstvu bez problema dostiže, ako ne i prestiže"
J. Potokar, Dnevnik, Ljubljana, 05.06.2001.
"Transhistria Ensemble oduševio publiku"
"Tamara Obrovac je odlična pjevačica glasovno opuštena i uvjerljiva, snalazi se u svim situacijama, kako u interpretaciji obične narodne pjesme, tako i u jazzerskim koloraturama gdje osobito dolazi do izražaja njen smisao za improvizaciju. Njena glazba je komunikativna, poticajna i iskrena"
J. Štucin, Nova Gorica, Primorske Novice, 29.05.2001
"Na originalan, u nas još nečuven i duhovit način, afirmirajući tradiciju, jezik, zvučnost te karakteristično i jedinstveno, danas već arhaično bogatstvo istarskog melosa, Tamara Obrovac stvorila je vlastitu, originalnu i autohtonu inačicu danas u svijetu i dalje relevantna etno trenda."
I. Župan, Pula, Glas Istre, 13.05.2001
"Naslov "Transhistria" stoga ne laže. Jer album je doista autorski precizno domišljen i besprijekorno realiziran prijedlog za portret Istre� "Transhistria" je ,vrijedi ponoviti uvodnu dijagnozu, fascinantan album te po osobnom sudu najbolji projekt domaćeg etna."
Z. Gall, Split, Feral Tribune, 12.05.2001
"Transhistria Ensemble svoju najjaču stranu pokazuje na koncertu gdje svira spontano i opušteno. Zahvaljujući iskustvu i zavidnom glazbenom umijeću svaki član sastava uvijek je spreman na obrate i nepredviđene promjene nadahnute atmosferom ili trenutačnim raspoloženjem. Ovo iznimno umjetničko djelo koje svojom glazbeneom kvalitetom, snimkom i kulturno dizajniranom opremom ulazi u sam vrh naše glazbene kulture, može s ponosom predstavljati Hrvatsku u svijetu."
D. Hrvoj, Zagreb, Jutarnji List, 28.04.2001
Treće večeri predstavlja nam se Tamara Obrovac sa svojim novim projektom, pod nazivom Transhistria ensemble. Uz njene stalne suradnike (Krunosalv Levačić, bubnjevi, Žiga Golob, kontrabas) Tmarai su se ovaj put pridružili i novi : Ante Gelo, gitara, Dario Marušić, violina, sopela, Enzo Favata, saksofon i narodne svirale, te Simone Zanchini, harmonika. Bio je to prvi nastup Transhistrie u ovom sastavu tako da su Međunarodni dani Jazza imali prilike predstaviti i jednu svjetsku premijeru. Tamara ostaje dosljedna svom izričaju vezanom uz istarski zavičaj. Bez obzira na prigovore pojedinih jazz čistunaca kako spomenuti sastav nema mnogo dodirnih točaka sa jazzom, zagrebački je koncert dokazao da je Hrvatska sposobna za autohtoni izričaj na području suvremene improvizirane glazbe, te da u Tmarai Obrovac ima umjetnika koji ju dostojno i originalno može predstaviti na jazz i etno festivalima u svijetu. Izuzetna muzikalnost i uigranost svih članova sastava razgalila je publiku, koja je upravo taj koncert posjetila u najvećem broju.
A. T. Šaban, Cantus, listopad '00
Prilika hrvatskim glazbenicima za odmjeravanje na svjetskoj razini.
Tamara Obrovac je sa svojim Transhistria ensemblom pokazala visoku razinu vokalne izvedbe, širinu duha, spontanost i sposobnost prisne komunikacije. Kao jedini hrvatski sastav bili su ravnopravni, ako ne i na višj razini od ostalih.
D. Hrvoj, Zagreb, Jutarnji list, srpanj '00
Evo repertoara sposobnog da osvoji pažnju najboljih poznavatelja.
Allessio Brunlalti, La Provincia, Commo, Italia, rujan '99
Sva je baština naša zajednička briga
U petak navečer održao se neponovljiv događaj Transhistria ensembla kojeg je nedavno osnovala pulska pjevačica, flautistica i skladateljica Tamara Obrovac.
M. Gombač, Kopar, Slovenija, Primorske novice, rujan '99
Tamara Obrovac, izravna u svom odnosu s publikom, savršena gospodarica scenskog prostora, dokazala je da je pronašla i postigla veoma originalan stil u kojem se duboko poznavanje jazza savršeno spaja s ponovno otkrivenom kulturnom baštinom Istre.
G. Almerigogna, Gorizia, Italia, Il Piccolo, ožujak '99
(izvrstan koncert quarteta Obrovac)
33. izdanje festivala "Muzičke jeseni u Comu" je u kazalištu doživjelo prekrasno otvaranje svojega ciklusa "Jazz - univerzalna baština" zahvaljujući Tamara Obrovac quartetu. Pokazalo se da su skladbe, koje je komponirala i sama Obrovac, od bitnog umjetničkog značaja, slobodne od bilo kakovih okova, jednostavne i posredne, proistekle iz srca. Bilo je jasno da se nalazimo pred muzičkim temperamentom prve klase.
G. Almerigogna, Gorizia, Italia, Il Piccolo, ožujak '99
Izvrsno...posrijedi je djelo jake unutarnje snage, koje reinterpretira tradicionalni narodni zvuk na način nezabilježen na ovim prostorima.
Bojan Mušćet, Zagreb, Jutarnji list, rujan '98
Ulika je naprosto izniman album, nemjerljiv tradicionalnim kritičarskim metrom ; fascinantan projekt osebujnog glazbenog putovanja, odradjen nesputanom glazbeničkom imaginacijom i raskošnim talentom Tamare & jataka.
Zlatko Gall, Split, Feral tribune, kolovoz '98