Recenzije koncerata

press

 



Tamara Obrovac quartet - recenzija koncerta na Jazz au Chellah  festivalu (Rabat, Maroko)

"Tamara je fenomen koji osvaja publiku.
Svojim je triom donijela jednu drugačiju energiju i mnoštvo je ubrzo preklinjalo za još.
Obrovčeva ima fenomenalan stilski raspon i smjelost da svoj trio odvede u svako zamislivo raspoloženje"

Sebastian Scotney / London Jazz news, rujan 2013. Velika Britanija



Tamara Obrovac quartet - Jazz au Chellah, Rabat , Maroko - recenzija koncerta

"Izvorna glazba Obrovčeve naišla je na pozorne uši. Njezini karizmatični pokreti i glas brzo su osvojili publiku...."

Mehdi El Mouden, All About Jazz, rujan 2013. Maroko



Tamara Obrovac quartet - Jazzahead Bremen showcase 2013.

"Od svih nastupa na Jazzaheadu, najviše me se dojmila Tamara Obrovac. Tamara crpi iz istarske narodne tradicije, ali je stavlja u kontekst jazz tria i glazba koju time stvara veoma je originalna i privlačna mješavina jazza i tradicionalne glazbe."

Tony Duddley Evans, April 2013, Jazzahead  član žirija
Umjetnički savjetnik za Jazzlines Birmingham and Cheltenham Jazz Festival.



Tamara Obrovac quartet: Neponovljiva sinergija glazbe i emocija

Sloboda i improvizacija

LISINSKI je jučer uživao u jazzu, punim plućima.
Ljubav je rođena odmah. Rijetko viđena sinergija glazbenih virtuoza i raspoložene Tamare, upotpunjena je bezrezervnom energijom koju je publika zahvalno uzvraćala glazbenicima.I kako i sama druga pjesma koju su glazbenici izvodili kaže, "Prez besdi" je stvoren jedan mikrokozmos glazbe i užitka kojeg je nemoguće riječima izgovoriti.

Prekrasno glazbeno iskustvo

Kao i često na Tamarinim koncertima, "Crno zlo" je publiku dovelo u ekstazu...no, ono što daje dodatnu kvalitetu ovoj skladbi je Tamarin jazz na samo njoj svojstven način: kroz "Crno zlo" do izraza dolazi umjetničina fascinantna sposobnost improvizacije koja publiku ushićuje, nasmijava i potpuno oduševljava.
Svaki njezin koncert je jedna nova priča i koliko god puta ponovo slušate njezine skladbe, one će vam uvijek zvučati novo i drugačije.
Lisinski je jučer živio rijetko viđenu sinergiju glazbenika i publike koju će teško biti ponoviti.

Z. Jagodić, index.hr, četvrtak, 16.2.2012. 13:22



Tamara Obrovac u Lisinskom

Svakako najveća osobnost ženskog hrvatskog jazz vokala, karizmatična Tamara Obrovac, u Maloj dvorani Lisinskog 15. veljače je napravila iznimno uspješan koncert, ne samo zbog ispunjene dvorane i pljeska koji je trajao i trajao...(gotovo su joj suze potekle, a i sama reče...»ovo je jedna od stvari u životu zbog kojih vrijedi živjeti.»), nego i zbog interpretacije i spontanosti, iskrenosti i krajnje ogoljenosti pred publikom kojoj je sebe u potpunosti dala, zbog glazbe koju više i ne treba svrstavati u bilo kakve ladice - to je svjetski jazz, i točka!

Nekoliko biseva, zadovoljna publika, Tamara isto tako...koncert vrijedan svake hvale. Tolika količina inspiracije, improvizacije i «razgovora» i interakcije umjetnika na sceni, rijetko se čuje. Projekt «Ulika» zaživio je opet punim plućima, i predstavlja pun pogodak. Svi smo na dobitku.

Dinko Husadžić Sansky, www.jazz.hr, 16. 2. 2012.



Tamara Obrovac transhistria ensemble &  epoque quartet - koncert na 2 Valamar Jazz Festivalu u Poreču

Dok još pogađamo što Tamara Obrovac hoće reći svojim dugim izlaganjem na hrvatskom na početku drugog Valamar Jazz Festivala, dolazi kratki sažetak na engleskom: We are great - and now you will hear it!". Samosvijest voditeljice festivala je više nego opravdana. Pjevačica je briljantnim nastupom u Eufrazijevoj bazilici u starom gradu u Poreču, koja se ubraja u UNESCOvu svjetsku baštinu, predstavila best of sredozemlja; melankolija fada, lakoća tarantelle i hrvatska poezija povezali su se tako organski s harmonikaškom furijom Fausta Beccalossija da se nadovezujući koncert Richard Gallianovog septeta Piazolla Forever učinio samo savršeno dosadan.

Josef Engels, Jazzthing, Njemačka, September 2011.



Tamara Obrovac očarala je publiku

Tamara Obrovac sa združenim Transhistria ensembleom i gudačkim virtuozima Epoque quarteta, još jednom održala nezaboravni koncert isprepleten jazzom i klasičnom glazbom sa snažnim mediteranskim duhom... kao i na albumu Madirosa glazbenici su uživo stvorili sjajan dijalog čeških gudača i transhistria ansambla te su svi skupa očarali prisutne u Bazilici.

Tibor Toromanović, Glas Istre, 08.07.2011.


 
IstroArmenska rapsodija: Tamara Obrovac i Karen Asatrian oduševili Istarsko narodno kazalište

Već nakon prve pjesme kojom je koncert otvoren, dvoje je glazbenika, izvelo skladbu u kojoj su ukomponirane njihove dvije pjesme (Tamarina Carisa i Karenova No name). U tim je trenucima publika podarena glazbenom bajkom u kojoj su vrhunski glazbenici na pozornici stvorili fenomenalan spoj dviju pjesama u kojem su se taktovi jedne pretakali u taktove druge na jedan iznimno pitak način. Na isti način izvedena je i četvrta pjesma na koncertu (Črni malin / Spring). Upravo u tim „zajedničkim pjesmama" do izražaja je došlo koliko ovih dvoje glazbenika iza zajedničkoga od kompozitorskog rukopisa u kojem spajaju vlastitu tradiciju i jazz, do iskrenog i neposrednog odnosa s publikom, te maksimalnog davanja glazbi koju izvode. No, osim glazbene kemije između njih dvoje, mora se spomenuti i iznimno razumijevanje ostalih glazbenika, članova njezina i njegova ansambla.

U gotovo dva sata koncerta, IstrArmenia Ensemble je nezasitnu publiku podario s deset skladbi, a u bisu glazbenici su „preklopili" Tamarinu pjesmu Crno zlo i armensku narodnu pjesmu. No, samo oni koji nikada nisu bili na Tamarinom koncertu mogu misliti da je koncert završen klasično. Naime, Tamara je repala na istarskom, a Karen paralelno pjevao na armenskom i svirao na boci (na način na koji se svira flauta), te je uslijedio glazbeni kabaret uz sudjelovanje publike. Publika je pod Tamarinom dirigentskom palicom pjevala istarske glazbene minijature, a pod Karenovom armenske da bi sve na opće zadovoljstvo završio pjesmom "Oči čarnije" (smijehom) i ogromnim aplauzom.

Zorana Jagodić, Index.hr portal, 15.02.2011.

http://www.index.hr/xmag/clanak/istroarmenska-rapsodija-tamara-obrovac-i-karen-asatrian-odusevili-istarsko-narodno-kazaliste/538084.aspxx


 
Glazbeno putovanje od Istre do Armenije

Gromoglasni pljesak za Tamaru Obrovac, Karena Asatriana i njihove kolege glazbenike odjekivao je INK-om u ponedjeljak. Istarska je glazbenica pokazala da zna privući publiku, ali joj i priuštiti nesvakidašnje etno-glazbeno putovanje od Istre do Armenije.
...dok je koncert trajao, svi su na sceni bili potpuno uronjeni u ono što su izvodili, a na glazbenom proputovanju našlo se mjesta i za stihove istarske pjesnikinje Loredane Bogliun.Koncert je okrunjen pozivom na bis i izvedbom Tamarine pjesme "Črno zlo". Dobra atmosfera dosegnula je vrhunac neobičnom instrumentalno-vokalnom komunikacijom Karena Asatriana, Tamare Obrovac i publike.

Mladen Radić; Glas Istre, 15.02.2011.

http://www.glasistre.hr/showbiz/vijest/318879



Egzotika tradicija u bajkovitom ruhu

Ansambl Istra Irska – skladan spoj dvije različite tradicije, dva različita melosa i dva različita jezika
Veliku dvoranu INK-a do posljednjeg je mjesta ispunila publika koja je sinoć došla poslušati premijernu izvedbu ansambla Istra Irska.
Intenzivnost predstavljenog izričaja, bio on dinamičan ili melankoličan, zajednička je crta svim izvođačima, što je porvrdila činjenica da je publika upadala u gotovo meditativna stanja tijekom skladbi...Glazba je toliko bila prožeta emocijama da je gotovo alegorijski uspjela pretočiti zvukove u prizore...
Članovi ansambla u svim svojim različitostima tvorili su uigranu cjelinu koja je publiku povela na jedinstveno putovanje prožeto djelićima istarske i irske dijalektalne i glazbene baštine. A ta dva svijeta, iako kilometrima udaljena, glazbeno se stapaju u bajkovitu cjelinu koju će publika dugo pamtiti.

S. Ergotic, Glas Istre, kultura, 16. 02.2010.



Drugi dio večeri obilježila je nevjerojatna lakoća prilagodljivosti i mijenjanja boje glasa Tamare Obrovac

Recenzija nastupa transhistria ensemble-a u Felbachu, Njemačka, 31.07.2010.

Drugi dio večeri obilježila je nevjerojatna sposobnost Tamare Obrovac da s lakoćom prilagođava i mijenja glas. Urlik i gugutanje, tremolo i dahtanje, šaptanje i cijukanje – glas Obrovčeve odiše uvijek upravo zvonko, čak i kratka međuprovjera zvuka doima se recitativom, u dugim improvizacijama njenih kolega iz benda ona se s instrumentima upušta u dijalog prateći njihovu boju zvuka.
Stare narodne napjeve i plesove, tekstove u arhaičnim romanskim dijalektima – zakopana blaga iz istarske domovine Tamare Obrovac povezuju se s čistim jazz-ritmom. A kao povijesna slika Istre djeluje i njen bend „Transhitria Ensemble" .... Bend je vrsno probrana skupina mladih virtuoza, koji se svojoj glazbenoj predvodnici s jedne strane elegantno klanjaju uz puno poštovanje, dok si, s druge strane, u njenoj pozadini međusobno surađujući uredno pomažu.Lijepa, intenzivna večer, večer, čija napetost nije nestajala ni u tihim trenucima - što su slušatelji na odgovarajući način nagradili burnim pljeskom.

 Felbacher zeitung, 02.08.2010.



Jazz-funk-etno-stand up za dobro raspoloženje

U Zagrebu, u Boogaloo Clubu, u subotu su svoje koncerte imali Tamara Obrovac i Rambo Amadeus. Prva je nastupila Tamara s dvije prateće pjevačice i svojim sastavom sastavljenom mahom od njenih dugotrajnih suradnika. Premda je posljednjim albumom ustvrdila kako 'neće više jazz kantati', to je naravno (i nasreću) daleko od istine.
Tamara i njen bend još uvijek uvjerljivo sviraju najbolju hrvatsku fuziju jazz, funka i etno (istarske) glazbe. Trenutno je ta fuzija, kako na albumu tako i na nastupu u Boogaloo, tek dobila jači naglasak na svom funk elementu.
Komunikativna Tamara, puna energije, bez problema je ostvarila kontakt s publikom, a uz takvu muziku neizbježan je bio i ples. Pokazalo se kako materijal s albuma "Neću više jazz kantati" još bolje funkcionira uživo.

Marko Vukušić, Muzika.hr, 5.10.2009. PONEDJELJAK 18:45



'Tamara Amadeus, a Rambo Obrovac'

U rasprodanom klubu Boogaloo publika je za cijenu jedne ulaznice dobila dva pristojno duga seta stilski kompatibilnih i brbljavih izvođača u ukupnom trajanju od oko tri sata. Tamara Obrovac sa sekstetom prokušanih I provjerenih glazbenika i dvije prateće pjevačice iznova se potvrdila kao majstorica eklektičnog prebrikavanja žanrova koja fascinantnim glasom i vještinom pjevanja izuzetnom lakoćom šara od jazza i funka do etna, kancone i rocka, uz niz duhovitih najava I multikulturalnih obrazaca u kojima, jer dolazi iz Istre, pliva poput ribe u vodi.......aplauz za aplauzom opravdano je stizao završetak njezine svake, tečno i s guštom izvedene pjesme.

Aleksandar Dragaš, Jutarnji list, 05.10.2009.



Don Byron i Tamara Obrovac začinili večer

U sasvim osobnoj, prepoznatljivaj maniri vrhunske umjetnice i simpatične zabavljačice, Tamara je ostavila bez daha one koji je jos nisu uživo čuli, beskrajnom energijom i snažnim glasom koji kontrastiraju njenoj krhkoj figuri. Šećer na kraju je bilo prvo javno izvođenje novog singla "neću više jazz kantati"; električna verzija i puhači, s novim zvukom koji se očituje u odmaku od dosadašnjeg jazza prema soul i funky glazbi, ali je i dalje obogaćen tradicionalnom istarskom ljestvicom, i melodičnim dijalektalnim izričajem, izvrsno su zvučali.

K. Flegar, Glas Istre, 16.7.2007.



Recenzija koncerta u klubu Cankarjevega doma, Ljubljana

Električna inačica Transhistria ensemble-a pokazala se kao vješta mnogoglava zvučna pošast, koja ima sve pod nadzorom i onda, kad se vidi i čuje kako nasred komada njeni članovi razgovaraju tko ima sad upad ili solo, odnosno što će uopće sada svirati.Da,tako brzo padneš u Tamarinu glazbu,da ti uopće nije jasno, kad si iz reggea prešao na funk, iz fusiona u art rock, iz improvizacije...ma da, opet u improvizaciju-ili u psihodelični zvuk kojeg se ne bi sramili ni suvremeni Pink Floydi!

Ukratko, Tamarina nova izvedba u ožuku iznenadila je i oduševila.

25.03.08, Mario Batelič, radio Študent, Ljubljana, Slovenija



Tamara Obrovac i transhistria electric oduševili na prvom danu festivala Nebo, 04.10, Zagreb

Ovaj skup vrhunskih muzičara jučer nam je pokazao svoje drugo lice-ono koje se jasno vidi kad ovi majstori svoje instrumente uštekaju u struju i udruže se sa tri mladića koji im čine brass sekciju. Sve je krenulo opskurnom reagge verzijom legendarne Moj galebe... Tamara i električna transhistria zvučali su nevjerovatno, odličan i moćan zvuk ispunio je svaki kubični milimetar dvorane.....dakle prošli smo od reagge-a, funka, bluesa i jazza do rocka, i dok se još nismo stigli ni snaći, već je transhistria odlutala u psihodelična zavijanja i posprdne a capella experimente i briljantne instrumentalne improvizacije. Fantastično. Ne moram ni spominjati da je svima u dvorani koncert bio beskrajno zabavan. U cijelom tom mixu smijeha i odlične glazbe, uhvatio sam se kako prekopavam vlastito sjećanje u potrazi za odgovorom jesam li ikada bio na ovako ludom koncertu? Tko je ovo propustio, ima za čime žaliti. Tamara Obrovac i transhistria electric oduševili su sve sa svojom sat i trideset dugom svirkom.

Dejan Lončar, Soundguardian, 05.10.08.



Nezaustavljiva energija Tamare Obrovac u Lisinskom

Ovom instrumentalnom suradnjom Obrovac je uspjela spojiti različite glazbene forme i pristupe u kompaktni proizvod. Njezini stalni suradnici i to vrsni harmonikaš (i dojmljivi pjevač) Fausto Beccalossi, tankoćutni gitarist i mandolinist Uroš Rakovec, pouzdani basist Žiga Golob i vehementni bubnjar Krunoslav Levačić izvrsno su se uklopili u iznimno plemeniti i nepretenciozni zvuk čeških gudača.

Nove pjesme koje je T. Obrovac pripremila za osmeročlani orkestar (kojem se nakratko pridružila svirajući flautu) vrlo su emotivne ljubavne balade u kojima riječi imaju izuzetnu ulogu. Nije slučajno da je projekt imao radni naziv "Mediterrando" jer je Tamara, što i nije novost, otvorena za utjecaje tradicijske glazbe šireg mediteranskog prostora. Njezin impresivni glas i nezaustavljiva scenska energija i u novom izdanju bez problema osvajaju publiku.

Denis Derk, Novi list,15.travanj 2008.



Moćne Tamara Obrovac i Dianne Reeves

Prvi put na festivalu se predstavila jedna hrvatska umjetnica - Tamara Obrovac - koja je sa svojim Transhistria Ensembleom nastupila na njegovu otvorenju, u potpunosti ravnopravno sa svjetskim zvjezdama. ...Tamara Obrovac predstavila se pjevačicom moćna glasa, koji ponekad preuzima ulogu glazbala, velikih vokalnih mogućnosti koje znalački koristi i smislom za improviziranje te osebujnom skladateljicom koja je ostvarila originalan glazbeni jezik.

D. Hrvoj



Čarobnica iz Istre

Samo istinski umjetnici koji su edukaciju i talent impregnirali vlastitom krvlju, samo oni koju su u stanju izaći iz vlastite kože, pripadajući istodobno sebi i mnogoljudnoj publici, uspjevaju dohvatiti najveće visine. Takvo što može Tamara Obrovac.

Kolumnist Zdravko Zima piše kako je doživio koncert Tamara Obrovac Transhistria ensemble-a, 10. travnja 2008. kojim je otvoren Jazzarella festival u Zagrebu, Novi list ,13 travanj 2008.


 
Recenzija koncerta Transhistria electric, klub Cankarjevega doma,Ljubljana (SLO) 25.03.08

Da,tako brzo padneš u Tamarinu glazbu,da ti uopće nije jasno, kad si iz reggea prešao na funk, iz fusiona u art rock, iz improvizacije...ma da, opet u improvizaciju-ili u psihodelični zvuk kojeg se ne bi sramili ni suvremeni Pink Floyd!
Električna inačica Transhistria pokazala se kao vješta mnogoglava zvučna pošast, koja ima sve pod nadzorom i onda, kad se vidi i čuje, kako nasred komada njeni članovi razgovaraju tko ima sad upad ili solo, odnosno što će uopće sada svirati. Ukratko, Tamarina nova izvedba u ožuku iznenadila je i oduševila.

Na koncertu Tamare Obrovac i njene izvedbe Transhistria Electric smijao se i uživao Mario Batelič, Radio Student Ljubljana, 26.03.2008.



"Mediterrando" - Meditativno i radno

Projekt koji ujedinjuje Tamaru Obrovac, Transhistria Ensamble i kvartet Epoque nosi naziv "Mediterrando". I u ovom novom Tamarinom projektu ostaju nepromjenjene glavne odlike njenog glazbenog izričaja, dakle jazz, glazba inspirirana Istrom i vokalne i instrumentalne bravure, a najveći doprinos gudačkog kvarteta Epoque jest stanovit srednjoeuropski okvir kojim su "popunili" već bogatu Tamarinu glazbu. ...Da se kvartet jako dobro uklopio u svirku Transhistria Ensambla bilo je jasno odmah nakon uvodnog tanga.

B.Vincek, Glas Istre, 16.veljače 2008.


 
Don Byron i Tamara Obrovac začinili večer

U sasvim osobnoj, prepoznatljivoj maniri vrhunske umjetnice i simpatične zabavljačice, Tamara je ostavila bez daha one koji je još nisu uživo čuli, beskrajnom energijom i snažnim glasom koji kontrastiraju njenoj krhkoj figuri. Šećer na kraju je bilo prvo javno izvođenje novog singla "neću više jazz kantati"; električna verzija i puhači, s novim zvukom koji se očituje u odmaku od dosadašnjeg jazza prema soul i funky glazbi, ali je i dalje obogaćen tradicionalnom istarskom ljestvicom, i melodičnim dijalektalnim izričajem, izvrsno su zvučali.

K. Flegar, Glas Istre, 16.07.2007.


 
Sangerkrieg festival, listopad 2006., Njemačka

Inspirirani – Hrvatica Tamara Obrovac i njezin ansambl Transhistria, s nadahnutim istočnoeuropskim improvizacijama koje su odjekivale iz Jazz podruma kroz cijeli svemir, bili su tajne zvijezde festivala.

Susanne Sobko, Sangerkrieg festival, listopad 2006.



Obrovac ujedinjuje tradiciju i modernu

Nastup u Schwarzer Hase ( Crnom zecu ) u Beutelsau

Iza pojma " mediteransko - balkanski Ethnojazz " skriva se svježa, neistrošena i izvorna glazba Tamare Obrovac. Na nju su utjecale lokalne tradicije i narodna glazba, čuju se orijentalni zvuci te pojavljuje i nešto rap glazbe uz veliku dozu harmonije modernoga Jazza koja to sve skupa povezuje.

Glazbenici se pojavljuju svaki zasebno, kao mali kozmos koji se pogonom melodije koleba vamo-tamo. Glasovi im se razilaze, rade u fragmentima koji se trljaju i struje jedni od drugih. Konvencionalne uloge instrumenata su razdvojene što pridonosi bestežinskom i kružnom stilu glazbe, ali svih 5 izvođača povezani su na čudan i neobjašnjiv način.

Tamara Obrovac (Hrvatska), sa svojim vrlo nijansiranim i strogo kontroliranim glasom savladava i tvrdi zvuk rapa kao i orijentalno melizmatične melodije ili jednostavne punotonske dijelove pjesama njene domovine.

Ziga Golob (Slovenija) sa kontrabasom nastupa kao pjevačičin partner i paragrafira melodiju. Fausto Beccalossi (Italija) harmonikom izmamljuje malo orkestralnog zvuka i ubacuje motive, dok Uroš Rakovec (Slovenija) gitaru svira vrlo klasično s impresivno ljupkim mustrama zvuka. Ritmovi bubnjara Krunoslava Levačića (Hrvatska) čine se improvizirani i slobodno komponirani.

Glazba Tamare Obrovac čini se vrlo svježom i neistrošenom upravo stoga što spaja stare tradicije s modernim elementima koji ne lebde u prostoru bez veze. Ona je, na svoj poseban način, pri zemlji.

Wangen/Hier & Heute, Schwabische Zeitung, 9. listopada 2006. Njemačka


 
Dijalog flaute i ženskog vokala

Val oduševljenja neobičnim zvucima Tamare Obrovac i njezinog etno jazza

Ako ste u potrazi za umjetnicom s Mediterana, nekim tko uspješno pretvara tradicionalnu glazbu i elemente jazza u glazbu modernog doba, neizbježno će te naići na pjevačicu, flautisticu i skladateljicu Tamaru Obrovac. Vrsta etno jazza koju je ona razvila ucrtala je glazbu i kulturu njezine domovine Hrvatske na svjetsku glazbenu kartu.

Tamara ima izražajan i moćan glas kojim obuhvati i tri oktave ne gubeći ni najfinije detalje u dinamici i intonaciji, čak ni kod najviših tonova. Iako je umotana u zvučni sustav potpuno nov i neobičan za naše uši, na njenu se glazbu nije teško navići.

Odličan ensemble Uroša Rakovca (gitara, mandolina), Žige Goloba (bass) iz Slovenije, Fausta Beccalossia (harmonika) iz Italije i Krunoslava Levačića, (bubnjevi) iz Hrvatske, lako je prelazio u improvizacije s intenzivnim instrumentalnim dijalogom. Tamara se pridruživala s dozom humora, koketirajući svojom flautom i glasom koji bi kulminirao dugim senzualnim dekrešendom. Publika je otplovila do dalekih obala Hrvatskog Jadrana. Solaže su konstantno iznova nagrađivane pljeskom, a spontani aplauz i veselje trajali su do dugo u noć.

Manfred van Os, Allgemeine Zeitung Coesfeld, 26. rujna, 2006. Njemačka



Promocija novog CD-a "Daleko je..." u zagrebačkoj Tvornici kulture

Večer prije Badnjaka, zagrebačka Tvornica ozarila se blistavim sjajem. Sat-dva uoči nastupa Tamara Obrovac transhistria ensemblea I promocije novog albuma "Daleko je...", gotovo da se i nije mogla pronaći ulaznica.

Cijeli je koncert protekao u bogatstvu jazz varijacija, vokalnih bravura, te iznimno maštovitim i produhovljenim lirskim djelima ispjevanim na istrijanskom i talijanskom jeziku. Tamarina vokalna interpretacija je savršena jazz umjetnost koja opisuje brojne ljudske emocije (tuga, radost, klimakterij, erotika, humor...), a njen prateći sastav je sjajan kvartet iznimno potkovanih i nadarenih glazbenika. Osim toga, Tamara je vrsna zabavljačica. Pozvana je na čak dva bisa kada je neformalno izvela osvježavajuću mješavinu rock'n'roll ritmova i jazz vibracija uz frenetično zvrkasti i šašavi vokabular. Ona je velika umjetnica i prava zvijezda, te je ovim sjajnim koncertom ponovno dala do znanja da je s pravom oduševila brojne kritičare i publiku, ne samo na tuzemnim prostorima, već i širom Europe i svijeta.

Meni jedan od najboljih domaćih koncerata koje sam gledao u životu!

Vladimir Horvat, barikada.com/terapija.net, 27. prosinca 2005.


 
Egzotika tradicija u bajkovitom ruhu

Ansambl Istra Irska – skladan spoj dvije različite tradicije, dva različita melosa i dva različita jezika
Veliku dvoranu INK-a do posljednjeg je mjesta ispunila publika koja je sinoć došla poslušati premijernu izvedbu ansambla Istra Irska.
Intenzivnost predstavljenog izričaja, bio on dinamičan ili melankoličan, zajednička je crta svim izvođačima, što je porvrdila činjenica da je publika upadala u gotovo meditativna stanja tijekom skladbi...Glazba je toliko bila prožeta emocijama da je gotovo alegorijski uspjela pretočiti zvukove u prizore...
Članovi ansambla u svim svojim različitostima tvorili su uigranu cjelinu koja je publiku povela na jedinstveno putovanje prožeto djelićima istarske i irske dijalektalne i glazbene baštine. A ta dva svijeta, iako kilometrima udaljena, glazbeno se stapaju u bajkovitu cjelinu koju će publika dugo pamtiti.

S. Ergotic, Glas Istre, kultura, 16. 02.2010.



Badische Zeitung, rujan 2005., Njemačka

Seoski život i sloboda

Koncert Envera Izmailova i Tamare Obrovac u Freiburger Jazz-Gipfel

...pravo otkriće i u svakom slučaju vrhunac cjelokupnog festivala bila je Tamara Obrovac. Istarska pjevačica iznenađuje konzekventnom samostalnošću i nepretencioznom prezentacijom na pozornici. Ona se stalno vraća slobodi jazza koji joj omogućava proživjeti njezinu fascinantnu individualnost. Svoj glas koristi suvereno, krečući se od niskog alta do visokog soprana, čemu još pridodaje jedinstvene vibracije udarcima dlana o vrat. Muzičkom dvoranom u Freiburgu, točno u ponoć, odjeknuo oduševljeni aplauz publike.

Reiner Kobe, Badische Zeitung, 12. rujna 2005.



Saulkrasti jazz - festival 2005

Najveći utisak na posjetitelje ostavila je hrvatska takozvana "Etnojazz" grupa Tamara Obrovac i Transhistria ensemble čiji je nastup bio ispunjen sigurnošću, energijom i totalno različitim glazbenim mentalitetom od onoga na sto je domaća publika inače navikla. Već s prvim notama Obrovac nas je uvela u potpuno drugačije glazbeno razmišljanje i svijet - vibratom te fluktuacijom vokala od najnižeg do najvišeg, Obrovac je zaista iznenadila sve prisutne. Svojim glasom ona vlada jednako dobro kao što pjesnik vlada svojim rimama, hokejaš pakom ili kemičar Mendeljejevom tabelom. Ponekad svojim vokalima nadjača i same instrumentaliste. Poseban utisak na publiku također je ostavila i emocionalnost harmonikaša, vidljiva i kroz njegovu izraženu mimiku. Maksimalnom uvjerljivošću i osjetnom duhovitošću (tzv. erotska kompozicija je u nekoliko navrata nasmijala publiku) Obrovac je osvojila slušatelje, uz, naravno, i besprijekorno osmišljen i usklađen glazbeni izričaj.

Ikars Kublinš, «Apollo» Pirmdiena, 1. kolovoz 2005. Latvija



Drugo veče festivala proteklo u znaku Tamare Obrovac i Transhistrie  (Interzone festival)

Kao sto se moglo i očekivati, epitet atrakcije večeri, a možda i čitavog festivala, pripao je Tamari Obrovac i Transhistria ensemble-u. Osnova njihove muzike je istarsko narodno nasljeđe, obrađeno kroz jazz momente, pasaže klasike, čak i tanga, ali i kroz duge partije sasvim nesvakidašnjeg zvuka koji bi se teško dao uklopiti u ustaljene žanrovske klasifikacije.

Dinamično i melodično. Koliko bučno, isto toliko nežno, toplo, sofisticirano. Nikako patetično. Na momente besno, nikako agresivno. Majstorstvo članova sastava, njihovi atraktivni pojedinačni izleti i, nadasve, nepregledne glasovne sposobnosti same Obrovac, njezin šarm, nesputan, iskren, duhovit i zavodljiv nastup, ostati će dugo upamćeni.

D. Domanović, Građanski, Novi Sad (Srbija i Crna gora), 25.05. 2004.


 
Dotaknuti Mjesec bez zavijanja

Je li to bio Jazz ili folk? U svakom slučaju, bio je doživljaj. Tamara Obrovac i njezin Transhistria Ensemble gostovali su u Martinikirche u Siegenu. Zaneseni, smioni, melankolični, sve zajedno – snažan doživljaj. Ove večeri nitko nije morao zavijati s vukovima.

Čudnovati tonovi iscjeljujući su dopirali do ušiju domaćina. Čuli smo modernu hrvatsku muziku, veselu i obogaćenu jazz i tradicionalnim zvukovima. Vjetar je zapuhao s jugoistoka Istre, domovine Tamare Obrovac. Ondje je dobivala inspiraciju za svoju muziku, u poetskim tekstovima, dijalektima i lokalnim muzičkim stilovima. Obrovac je dopustila svojoj odličnoj muzici svu slobodu improvizacije, izgrađujući intro. A zatim bi se oglasila i sama, lagano promuklim glasom pričala nam priče, improvizirala sa slogovima. Poslije je malo brbljala sa svojim muzičarima da bi se već u sljedećem trenutku uozbiljila i dopustila nam da joj pogledamo ravno u srce. Bio je to pomalo bluz, izmjenjujući se s brzim slavenskim ritmovima i nekonvencionalnim miksevima, neuhvatljiv muzički stil u kojem je gotovo sve moguće i u kojem se odjednom može rasplamsati vatra. Nije čudo da je ova žena začarala publiku na EXPO 2000 u Hanoveru na hrvatskom danu. I publiku Siegena osvojila je svojim humorom, ekspresivnim glasom, prisutnošću i radošću zajedničkog muziciranja.

Dotaći Mjesec, s Tamarinom je muzikom doista jednostavno.

Siegener Zeitung, Njemačka, 19.prosinac 2003.



Tradicija i Moderna

U ¨Klangkkosmosu¨ Tamara Obrovac i njezin ansambl zapalili snažnu glazbenu vatru improviziranim slojevima zvuka prepunih užitaka. Nakon humorističnog početka – dva su muzičara dovedena na pozornicu zviždukom – svi su ubrzo pokazali svoju muzičku klasu.

Mini bubnjevi i kontrabas stvorili su jaku osnovu, okićenu koncert-gitarom i harmonikom, na kojoj se mogao rascvjetati predivan glas pjevačice. Elementi folk muzike njezine domovine Istre i stilska sredstva jazz-a rezultirali su sretnom sintezom tradicije i moderne. Brzo izmjenjujući tempo i boje zvukova nametali su se osjećajem tuge i gotovo ekstaze. Hrvatski plesni ritmovi, ciganska muzika i kletscher zvukovi stvorili su vlastiti visoko-muzikalni tonski jezik. Sve je predstavljeno smiješkom kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu. Glazbenicu su zapalili snažnu vatru improviziranim soliranjem u stilu jazz kvinteta visoke klase. Svaki muzičar imao je svoj trenutak slobode i pažljivo ga je iskoristio.

Činilo se da Obrovac upravo uživa u ovoj spontanoj improviziranoj igri, jer povremeno bi sjedala na stranu i jednostavno slušala. Bogatim pljeskom izraženo oduševljenje zagrijalo je ledenu božićnu crkvu.

Werner Lauterbach, Westfallischer Anzeiger, Njemačka, 18. prosinac 2003.


 
Muzika puna poezije i humora

Mala, elegantna, sa strogo začešljanom kosom, hrvatska pjevačica, flautistica i kompozitorica Tamara Obrovac predstavila nam se sa svojim ansamblom Transhistria u Pater crkvi u Kempenu.

Pjevačica čistog i snažnog glasa, ponekad krhkog i nježnog, a ponekad glasnog, pjeva na istarskom dijalektu. Već u drugoj kompoziciji, kada su se bas i pjevačica udubili u improvizirani dijalog, doživjeli smo sav intenzitet ove čudnovate zajedničke igre. Publika je fascinirana slušala autentičan zvuk veličanstvenih solo instrumenata. Iz zajedničke muzike koja je podsjećala na folk, iznenada bi se izdvojio glas u improviziranom razgovoru sa samo jednim instrumentom ili jednim muškim glasom prepunim kreativnosti. Zatim bi se probile perkusije, zaigrano i smijući se, a k tome ni jedan od ovih instrumenata, na veliko zadovoljstvo publike, nikako nije želio izreći svoju posljednju riječ. Na kraju, šum mora i zvuk mandoline, predivna ambijentalna pjesma u kojoj nam se Tamara Obrovac pokazala kao izvanredno virtuozna flautistica.

¨Osobita muzika¨, presudila je publika nakon završnog pljeska. Bez da su razumjeli ijednu riječ, osvojeni su muzičkim doživljajem prepunim poezije i humora.

Inge Kracht, Rheinische Post, Njemačka, 19. listopad 2003.



Obrovac, iz Istre u velikom stilu

Prvo veliko iznenađenje jedanaestog festivala Talos zove se Tamara Obrovac. Istarska pjevačica (41), rođena u Puli, bila je gotovo nepoznata publici u Pugli.

Tamarina je glazba vrlo osebujna, bogata motivima iz istarske tradicionalne pučke glazbe u kojoj se sjeta slavenske duše isprepliće s dijalektom koji se temelji na latinskom jeziku te podsjeća na dugu mletačku dominaciju. To je glazba iznimne zvučnosti, prožeta s ponešto melankolije, koja u improvizaciji prerasta u frenetične, galopirajuće ritmove; udarci nogom koji podsjećaju na tango te teatralnost koja se u cijelosti temelji na izvedbi su istaknuta obilježja ansambla koji, uz Tamaru - sitnoga tijela, ali snažnoga glasa i ogromne energije - ponajprije oduševljava vještom izvedbom sjajnog Simonea Zanchinija na harmonici, a nastup izvrsno nadopunjuju Uroš Rakovec na gitari i mandolini, Salvatore Maiore na kontrabasu i Kruno Levačić na bubnjevima.

Ugo Sbisa, Gazzetta del Mezzogiorno, Puglia, Italia, rujan 2003.



Obrovac - DOBROJAZZ!

Prohuji pozornicom poput tornada ostavljajući iza sebe sve veći broj obožavatelja... Njezin jedinstven, za ostale nedostižan način istovremenog komuniciranja s bendom i publikom, čini svaki koncert posebnim zajedničkim doživljajem kojega obasjava sjajna zvijezda, njen nadasve šarmantan i obarajući smisao za humor. Riječ je o Tamari Obrovac, pjevačici, flautistici i skladateljici iz Pule, koju smo imali prilike slušati na rasprodanom koncertu u sklopu Bečkog Akkordeon festivala i u folk klubu u Waidhofenu.

Jedan te isti bend, a dva sasvim različita nastupa. Takva spontanost izravnog stupanja u kontakt sa posve različitim tipovima publike mogući su isključivo zahvaljujući dugogodišnjem zajedničkom radu Transhistria ansambla. Vlastiti korijeni, unutrašnja iskrenost, pravi "zvuk" i pravi glazbenici bili su predmetom njenog traganja tijekom dugog puta do međunarodne scene. Jedno je pak sigurno, Tamarina muzika siromašna je citatima i ustaljenim klišejima. Nema nikakvih naznaka nekog poznatog muzičkog stila. No, unatoč tome, kao da se u njezinim skladbama evociraju "akustičke arome" jednog općeg mediteranskog "feelinga"...

Birgit Gabler, Concerto magazin, Austria, lipanj 2003.



Radio student, veljača 2003., Slovenija
Tamara Obrovac i Transhistria ensemble u Cankarjevom domu

O Tamari Obrovac i njezinom ansamblu je besmisleno govoriti. Najbolje je da sami dođete na koncert; izvanredni aranžmani, mnogo improvizacije i, prije svega, srčanost voditeljice ansambla koja samom svojom pojavom nekako uspostavi intimnu atmosferu, kao da slušate koncert u vlastitoj spavaćoj sobi. Tamara Obrovac nije netko tko pjeva svoje pjesme već je sama pjesma. Glazba Tamare Obrovac i Transhistria ensemblea ukazuje na nove mogućnosti razvoja, kako u vokalnoj, tako i u instrumentalnoj glazbi u smislu korištenja sasvim različitih glazbenih izričaja, u gradnji vlastite glazbene autonomnosti. Njihova glazba seže od starih narodnih pjesama do rapa, ne gubeći nimalo na originalnosti. Tamara Obrovac pokazuje da je iz najjednostavnijih kamenčića, uz pomoć virtuoznosti, humora, i prije svega duboke ljubavi prema glazbi, moguće izgraditi veličanstven grad.

Marko Bratina, Radio student, veljača 2003., Slovenija


 
Odlična Puljanka

"Možda je najugodnije ovogodišnje iznenađenje nastup Puljanke Tamare Obrovac koja je vjerna jazzu, ali ga isprepliće sa najrazličitijim drugim utjecajima, posebno utjecajima njezine rodne Istre. Pri tome stvara nešto što je u jednoj od svojih simpatičnih i duhovitih improvizacija "definirala" i sama; nije ni jazz, ni etno, nego njezin unutrašnji osjećaj. Bilo kako bilo, uz pomoć prekaljenih glazbenika, predstavila nam je vlastito razumijevanje bogatog izričaja sa sočnom nadgradnjom koja se po dopadljivosti ne može mjeriti sa velikim zvijezdama "Druge godbe", ali ih zato po izvođačkoj moći, duhovitosti i zvučnom bogatstvu bez problema dostiže, ako ne i prestiže"

J. Potokar, Dnevnik, Ljubljana, Slovenija, 05.06.2001.



Sloboda u jazzu

"Transhistria Ensemble oduševio publiku"

"Tamara Obrovac je odlična pjevačica glasovno opuštena i uvjerljiva, snalazi se u svim situacijama, kako u interpretaciji obične narodne pjesme, tako i u jazzerskim koloraturama gdje osobito dolazi do izražaja njen smisao za improvizaciju. Njena glazba je komunikativna, poticajna i iskrena"


J. Štucin, Nova Gorica, Primorske Novice, 29.05.2001.



Nadahnuta Tamara Obrovac

"Transhistria Ensemble svoju najjaču stranu pokazuje na koncertu gdje svira spontano i opušteno. Zahvaljujući iskustvu i zavidnom glazbenom umijeću svaki član sastava uvijek je spreman na obrate i nepredviđene promjene nadahnute atmosferom ili trenutačnim raspoloženjem. Ovo iznimno umjetničko djelo koje svojom glazbeneom kvalitetom, snimkom i kulturno dizajniranom opremom ulazi u sam vrh naše glazbene kulture, može s ponosom predstavljati Hrvatsku u svijetu."


D. Hrvoj, Zagreb, Jutarnji List, 28.04.2001.



10. Međunarodni dani jazza 2000.

 

Treće večeri predstavlja nam se Tamara Obrovac sa svojim novim projektom, pod nazivom Transhistria ensemble. Uz njene stalne suradnike (Krunosalv Levačić, bubnjevi, Žiga Golob, kontrabas) Tmarai su se ovaj put pridružili i novi : Ante Gelo, gitara, Dario Marušić, violina, sopela, Enzo Favata, saksofon i narodne svirale, te Simone Zanchini, harmonika. Bio je to prvi nastup Transhistrie u ovom sastavu tako da su Međunarodni dani Jazza imali prilike predstaviti i jednu svjetsku premijeru. Tamara ostaje dosljedna svom izričaju vezanom uz istarski zavičaj. Bez obzira na prigovore pojedinih jazz čistunaca kako spomenuti sastav nema mnogo dodirnih točaka sa jazzom, zagrebački je koncert dokazao da je Hrvatska sposobna za autohtoni izričaj na području suvremene improvizirane glazbe, te da u Tmarai Obrovac ima umjetnika koji ju dostojno i originalno može predstaviti na jazz i etno festivalima u svijetu. Izuzetna muzikalnost i uigranost svih članova sastava razgalila je publiku, koja je upravo taj koncert posjetila u najvećem broju.

A. T. Šaban, Cantus, listopad 2000.



Tamara Obrovac, garancija zadovoljštine slušatelja

Prilika hrvatskim glazbenicima za odmjeravanje na svjetskoj razini.

Tamara Obrovac je sa svojim Transhistria ensemblom pokazala visoku razinu vokalne izvedbe, širinu duha, spontanost i sposobnost prisne komunikacije. Kao jedini hrvatski sastav bili su ravnopravni, ako ne i na višj razini od ostalih.
D.

Hrvoj, Zagreb, Jutarnji list, srpanj 2000.



Od "teškog" jazz-a do istarskog rap-a

Evo repertoara sposobnog da osvoji pažnju najboljih poznavatelja.

Allessio Brunlalti, La Provincia, Commo, Italia, rujan 1999.



Kopar, Folkhistria 99, Dani evropske kulturne baštine

Sva je baština naša zajednička briga

U petak navečer održao se neponovljiv događaj Transhistria ensembla kojeg je nedavno osnovala pulska pjevačica, flautistica i skladateljica Tamara Obrovac.


M. Gombač, Kopar, Slovenija, Primorske novice, rujan 1999.



Gorizzia jazz festival

Tamara Obrovac, izravna u svom odnosu s publikom, savršena gospodarica scenskog prostora, dokazala je da je pronašla i postigla veoma originalan stil u kojem se duboko poznavanje jazza savršeno spaja s ponovno otkrivenom kulturnom baštinom Istre.


G. Almerigogna, Gorizia, Italia, Il Piccolo, ožujak 1999.



Jesenski jazz sa etničkim nijansama

(izvrstan koncert quarteta Obrovac)

33. izdanje festivala "Muzičke jeseni u Comu" je u kazalištu doživjelo prekrasno otvaranje svojega ciklusa "Jazz - univerzalna baština" zahvaljujući Tamara Obrovac quartetu. Pokazalo se da su skladbe, koje je komponirala i sama Obrovac, od bitnog umjetničkog značaja, slobodne od bilo kakovih okova, jednostavne i posredne, proistekle iz srca. Bilo je jasno da se nalazimo pred muzičkim temperamentom prve klase.


G. Almerigogna, Gorizia, Italia, Il Piccolo, ožujak 1999.


 

Additional information