Klub & Knjižara, Giardini 2, Pula
Formati: CD, Digital
Tamara Obrovac, glas
Stefano Battaglia, klavir
Autorica svih skladbi: Tamara Obrovac
Fragmente stihova iz Euripidovih Trojanki izabrala: Lada Kaštelan
Snimljeno: Accademia Musicale Chigiana, Siena, Italy
Tonski snimatelj: Mattia Cella
Miks: Igor Ilić
Mastering: Janez Križaj
Glazbeni producenti: Tamara Obrovac & Igor Ilić
Oblikovanje: Studio Sonda
Detalj slike na naslovnici: Ivan Obrovac.
Glazbeni projekt Apoxyomenos recomposed temelji se na kompozicijama koje je Tamara Obrovac skladala za plesnu predstavu Apoksiomen Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 2017. godine.
Skladbe je reharmonizirao Stefano Battaglia, a konačnu formu dobile su tijekom Tamarina i Stefanova zajedničkoga rada u Sieni na Accademia musicale Chigiana 2022. i 2023. godine, kada su i snimljene.
Tekstovi pjesama sastavljeni su od fragmenata stihova Euripidove tragedije Trojanke, na starogrčkome, koje je izabrala dramaturginja Lada Kaštelan.
Tragedija Trojanke, koja svojom temom rata i izgnanstva nažalost korespondira i sa suvremenošću, evocira osjećaje kao što su tuga, očaj, bol, odustajanje, nada, nostalgija, rezignacija, nemir i pobuna.
Umjetnička vizija projekta počiva na Apoksiomenu (brončanom kipu mladoga atleta koji je nakon 2000 godina pronađen pod morem pored Maloga Lošinja) kao svjedoku iščezle civilizacije, simbolu potonuloga svijeta, izumrloga jezika, brodoloma, te metafizici mora kao grobnice, ali istodobno i izvora i nastavka života.
Melodioznost, ali i oporost starogrčkoga dali su novu dimenziju kreativnomu radu ovoga dvojca, čije su filigranske izvedbe otvorile novi spektar izričaja i potaknule transformaciju skladbi u drugačiju glazbenu formu koja u njihov rukopis, koji karakterizira spoj suvremenoga jazza i improvizirane glazbe, donosi i elemente klasične glazbe.
________________
Fragmenti u moru
Fragment. Dio neke veće cjeline, od koje je otkinut, odlomljen ili razbijen.
Tekstovi pjesama satkani su od fragmenata Euripidovih Trojanki, koji u sebi zadržavaju cjelinu od koje su odvojeni i koji zajedno stvaraju neku novu cjelinu. Ponekad je to stih, dio stiha, riječ ili uzvik, ponekad nekoliko stihova za redom.
Odvojeni su od situacije i likova kojima pripadaju.
Njihovo zvučenje i značenje premještano je u novi kontekst, u melodije Tamare Obrovac. Ponekad su riječi dozvale melodije, ponekad su melodije dozvale riječi, u oba je slučaja došlo do dubokog prepoznavanja i pretvaranja u energiju i emociju, koje su potom kao struje i valovi uronile u more klavirskih varijacija Stefana Battaglie.
Fragmentiranje je i metoda kojom su tekstovi nastali, ali i njihova tema. Fragmenti razorenih života.
Života koji, zauvijek uništeni, ne mogu ponovno uskrsnuti, kao što je to uspio, nakon dva tisućljeća pod morem, brončani kip mladog atleta. Izgubio je samo strugaljku kojom se s tijela čisti prljavština poslije vježbanja.
U more ga je bacio slučaj, nevrijeme u kojem se zatekla lađa kojom je plovio prema jadranskoj obali, nevrijeme koje ga je, premda već tada dragocjenog, učinilo suvišnim teretom, bačenim s palube.
Čemu je sve svjedočio u morskoj dubini, gdje ne postoji vrijeme, gdje se taloži i odjekuje sve što je ikad potonulo, kakve je sve priče čuo?
More je misaoni i poetski prostor ovih pjesama, granica između svijeta živih i mrtvih, stvarnog i imaginarnog.
Iz njega je izronio i Apoksiomen, iz njega izranja i mitska priča o opsadi i razaranju Troje, u kojoj se uvijek iznova ogleda sadašnjost. A u ovih devet pjesama Tamare Obrovac mit i sadašnjost odzvanjaju istodobno.
Lada Kaštelan