Album Apoxyomenos recomposed temeljen je na kompozicijama koje je Tamara Obrovac skladala za plesnu predstavu Apoksiomen Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 2017. godine.

Skladbe je reharmonizirao Stefano Battaglia, a dobile su konačnu formu tijekom zajedničkog rada Tamare i Stefana u Sieni na Accademia musicale Chigiana tijekom 2022. i 2023. godine, kada su i snimljene.

Tekstovi pjesama  sastavljeni su od fragmenata stihova Euripidove tragedije Trojanke, na starogrčkom, koje je izabrala  dramaturginja Lada Kaštelan.

Tragedija Trojanke, koja svojom temom rata i izgnanstva nažalost korespondira i sa suvremenošću,  evocira osjećaje kao što su tuga, očaj, bol, odustajanje, nada, nostalgija, rezignacija, nemir i pobuna.

Umjetnička vizija projekta počiva na Apoksiomenu (brončanom kipu mladoga atleta koji je nakon 2000. godina pronađen pod morem pored Malog Lošinja) kao svjedoku iščezle civilizacije, simbolu potonulog svijeta, izumrlog jezika, brodoloma, te metafizici mora kao grobnice, ali istovremeno i izvora i nastavka života.

Melodioznost ali i oporost starogrčkog dali su jednu novu dimenziju kreativnom radu ovog dvojca, čije su filigranske izvedbe otvorile novi spektar izričaja i potaknule transformaciju skladbi u drugačiju glazbenu formu koja u njihov rukopis kojeg karakterizira spoj suvremenog jazza i improvizirane glazbe donosi i elemente klasične glazbe.

Tamara i Stefano surađuju od 2017. godine u ansamblu TransAdriatic quartet koji je 2019. godine izdao album TransAdriaticum na kojem je Tamara, ostajući vjerna svom izričaju u kojem povezuje Istru i suvremeni jazz, predstavila nove skladbe pisane za kvartet vrhunskih glazbenika iz dvije susjedne zemlje, Hrvatske i Italije, bivajući posebno nadahnuta originalnim pijanističkim rukopisom Stefana Battaglie čiji se senzibilitet i poetika izričaja i u ovoj suradnji izvrsno nadopunjuju  sa emotivnošću i ekspresivnošću Tamarinog vokala.